“Hrvatskoj treba revolucija”

SLAVICA LOVRIĆ, GLAVNA SINDIKALNA POVJERENICA NOVOG SINDIKATA GOVORI O BORBI RADNIKA TE TVORNICE ZA SVOJA PRAVA

“Ljudi nisu svjesni situacije. Naši radnici, umirovljenici, nezaposleni i ostali potlačeni kukaju kako im je teško, ali ništa ne poduzimaju. Pogledajte Francusku, tamo je praktično revolucija, a to je ono što hitno treba i Hrvatskoj. Ne možete rješavati problem do pola.”

Više od petnaest godina hrvatski socijalni bunt bio je praktični nepostojeći. Rat i gotovo jedinstvena ekonomska otimačina provedena ikada u Europi bacili su radnika ove zemlje u apatiju, to najučinkovitije oruđe za njihovu kastraciju. Nakon provedene neviđene nepravde s početka devedesetih godina “restrukturiranjem” nacionalne ekonomije, radnici utopljeni u formalin nacionalizma i ideologiju pravednosti slobodnog tržišta, a umorni od birokratsko-socijalističkih iskustava, prihvatili su datu situaciju kao još jedan od svojih obola Domovini. Trebalo je petnaest dugih, krvavih, bezizlaznih godina da dio ovdašnjeg radništva djelomice ili potpuno otvori svoje oči, izanalizira situaciju u kojoj se nalaze i daju do znanja privrednim i korumpiranim političkim moćnicima da se granica njihovog strpljenja duboko podvukla. Malograđansko zgražanje uzurpacijom dobro funkcionirajućih “reformi u svjetske tokove”, s jedne, te oduševljenost postupcima djelatnika TDZ-a s druge strane, pokazuje da su zagrebački duhanski radnici uspjeli bezličnu i sivu hrvatsku svakidašnjicu donekle obojiti crveno. Autor ovog intervjua ne pretendira na objektivnost. Između rovinjske menađerske klike i onih koje ona pokušava izigrati, stavljam se u potpunosti na stranu ovih drugih, onih koji više uistinu nemaju što izgubiti. Pred ulazom u postrojenje, za stolom punim što starih što aktualnih tiskovina, dežura jedna od radnica. Odmah nakon pojedenog ručka došla je i Slavica Lovrić, uvijek spremna na razgovor s posjetiteljima, jer podrške nikada ne može biti dosta, a svaka se prilika za izlazak u javnost mora iskoristiti.

* Zašto ste zauzeli tvornicu?

- Prvo, mi nismo zauzeli tvornicu, već smo je ostali čuvati. Iznenadna odluka Uprave TDR–a da se radnici pošalju na godišnji odmor, čime se krše kolektivni ugovor i Zakon o radu, bila je kap koja je prelila čašu nas radnika, malih dioničara, a koja nas je potakla da ostanemo čuvati imovinu i Tvornicu duhana Zagreb.

* Polažete nadu u pravnu državu, međutim postoji mišljenje u javnosti da to nije dobra karta koju ste zaigrali. Činjenica je da je Adris grupacija mnogo moćnija od vas radnika, pa me čisto zanima na koji naćin protiv nje planirate dobiti pravni spor?

- Mi ne vodimo nikakav spor s TDR–om, već s državnim institucijama i vlašću u RH. Revizija 2003. utvrdila je da je pretvorba našeg poduzeća obavljena na nezakonit način, a svoje je izvješće proslijedila državnom odvjetništvu koje već tri godine nije reagiralo. Mi smo sada umjesto njih podnijeli dva zahtjeva gdje smo tražili da se pretvorba proglasi ništavna jer su učinjene ogromne nepravilnosti, pogotovo od strane Zagrebačke banke ulaskom u vlasništvo TDZ–a. S druge strane, stara deviza štednja je državni dug, a s njom se nisu mogle kupovati tvornice ili dionice, već stanovi. Međutim, za ovu malverzaciju odgovorni nisu sankcionirani niti od Šime Krasić, niti od Državnog odvjetništva, a niti od Vlade. Vrijeme je da se ova zemlja pokrene, da se pravosuđe napokon aktivira. te da sutra možemo bolje živjeti.

* Koliko vas je u tvornici?

- Pedeset. U Resniku gdje nam se nalazi još nekoliko radnika koji kontroliraju skladište, odnosno uvoz i izvoz robe. Zapriječili smo ulaz dok se ne promijeni situacija.

* Od cjelokupnog broja radnika TDZ-a, koliko ih je ostalo, recimo to tako, na vašoj strani, a koliko ih je prihvatilo uvjete koje je “ponudio” Rovinj?

- Ovdje nema “naše” i “vaše” strane. Ovo trenutno zbog situacije ne želim komentirati. Kolege i kolegice koje nisu ovdje također iščekuju ishod cijele ove zavrzlame. To što su gospoda iz Rovinja koristila određene fotografije iz medija kako bi optužili nekoliko pojedinaca koji su ovdje dolazili za ometanje posjeda, dovoljno govori o njima jer se oni u vrijeme navedeno u optužbi nisu niti nalazili u Zagrebu što je sudac u postupku i uvažio. Tu su situaciju koristili kao opravdanje za otkaze tim pojedincima. Inače ne bih koristila termine “naši” i “vaši” jer je to uvijek bila politika Uprave koja je na taj način vršila diskriminaciju među radnicima, a pogotovo u TDZ-u.

* Gospoda iz Rovinja su se u financijskom izvješću za 1999. godinu pohvalili povećanim dobitkom, a to zahvaljujući, kako su se fiškalsko-menađerskim rječnikom izrazili, “restrukturiranju poduzeća TDZ” i “smanjenim opterećenjem proizvodnje općim troškovima”. Ova rečenićna konstrukcija u prijevodu znači da su radnici, u svrhu profita, izvukli deblji kraj. No, gdje je u tom momentu bio sindikat? Čime se sindikati uopće bave u Hrvatskoj?

- U tvornicama duhana Zagreb, Rovinj i Zadar djelovao je sindikat PPDIV-a s predsjednikom Josipom Pavićem, a uz njega su djelovali Marinko Vrsaljko, te Mate Greganić koji se vratio Todoriću, a koji je obnašao dužnost regionalnog povjerenika. Tu dužnost sada obnaša Ivica Rogić, bivši zaposlenik TDZ-a. Taj je sindikat, odnosno njegov dio koji je operirao u Tvornici duhana Zagreb, te u ostalim duhanskim i prehrambenim poduzećima, produžena ruka poslodavca. On ubire veliku članarinu, a njegovi službenici sebi dijele velike plaće, prave ogromne telefonske račune, uživaju sindikali vozni park itd. No, nikada im nije palo na pamet da zaštite nečije radno mjesto, upravo suprotno, zastrašivao je radnike da su poslodavci močni, jaki, da upravljaju velikim novcima... Znači, radnici su trpjeli konstantna zastrašivanja od tkz. poslodavca i od sindikata PPDIV-a. Taj sindikat raspolaže velikim novcima, a to se može provjeriti iz njihovog izvješća. Ista je situacija i s Nezavisnim sindikatom. Jesu li oni išta učinili da pripreme radnika na prijelaz iz samoupravljanja na tržišnu ekonomiju, da ga osposobe za današnje uvjete: da zna čitati zakon, da se zna boriti, da zna pratiti što Vlada radi i na vrijeme reagirati, a ne pojaviti se u medijima na pola sata i sve to zaboraviti. Svaki zakon koji se donese, iako je loš, preživljava, a poslije je to teško ispravljati. Zato nam sudovi i jesu pretrpani. Zakoni su loši, a sindikati mirno šute uhljebljeni na svojim pozicijama i ubirući mast od članarine. Sindikalisti se sastaju i dogovaraju sa poslodavcima u četiri oka, bez znanja radnika, što je činio i PPDIV. Josip Pavić, Vrsaljko i Rogić našli su se s Pliniom Cuccurinom, a kad su članovi sindikata pitali s kojim pravom oni to rade, odgovor je glasio da je motiv dobrobit radnika, a gosp. Pavić je izričito naglasio da on ne mora nikome polagati račune. Nakon dvadeset godina sindikalne aktivnosti u bivšoj Jugoslaviji, učlanila sam se stvaranjem hrvatske države u PPDIV, ali sam iz njega izašla 2000. godine upravo zbog ovakvih stvari. Tada su se ovdje radnici masovno otpuštali i gaženo je njihovo dostojanstvo, kršio se Zakon o radu, Ustavom zajamčeno pravo na rad, a nikakve zaštite od sindikata dobili nismo. Prošle sam godine u tvornicu uvela Novi sindikat. No, niti jedan sindikat ne može učiniti ništa bez podrške članova, bez informacija o događanjima u tvornici.

* Niti jedan sindikat ne može ništa ne samo bez podrške svojih članova, već i podrške ostalih sindikata, zar ne? Nije li činjenica da je većina naših sindikata u službi kapitala? Za taku nam konstataciju ne trebaju materijalni dokazi, već je dovoljno samo pogledati njihove stavove. Po čemu je baš Novi sindikat toliko različit od ostalih sindikata i postoji li mogućnost dajljnje radikalizacije situacije sa vaše strane, odnosno pozicije gdje se nećete pozivati na pravnu državu, već ćete isticati njenu nelegitimnost? Odluka TDR-a o premještanju vaše tvornice iz Zagreba mora se gledati u kontekstu globalnog tržišta. Hoće li se radnici TDZ-a također povoditi za zakonima globalizacije, pa radikalizirati svoju poziciju?

- Novi sindikat se bori koliko može, te skreće pozornost i građanima RH i kolegicama i kolegama koji su ovdje radili i koji rade u susjedstvu na pogreške koje se rade. Prozivamo imenom i prezimenom, tj. ne skrivamo se. Prozivamo i državne službe koje ne žele raditi svoj posao. Novi sindikat je član HUS-a, SSSH na čijem je čelu Ozren Matijašević, objektivan i sposoban čovjek koji zna što želi i što članovi sindikata žele. On i njegovi suradnici marljivo rade dan i noć kako bi bili na usluzi radnicima. Oni rješavaju probleme među članovima, a ujedno i probleme u RH. SSSH broji otprilike 40 000 članova, a Novi sindikat 4 - 5 000. Situacija koja se dogodila u TDZ-u posebna je situacija u cijeloj Hrvatskoj. Tvornica duhana Zagreb nikada nije bila u stečaju, a nije niti sada, već je bahato opljačkana i gažena, a kako se branila dosad od svih ratova, braniti će se i sada. Kapital, moć novca i nezakonje stvoreno je pretvorbom i privatizacijom. Tvornice su opljačkane za vrijeme rata kada su radnici na frontu ili u izbjeglištvu spašavali glave i borli se za svoje obitelji. Tada su se današnji moćnici domogli tvornica i kapitala. Sada je već vrijeme da mi tome stanemo na kraj i da naša ustavna prava na rad i vlasništvo povratimo. Ne mislim na samoupravljanje. Želimo samo povratiti opljačkano. Nekretnine i zemljišta koja su za bogaćenje pojedinaca prodana u becijenje treba ponovno raspodijeliti onima koji su ih i stvarali radeći u tvornici. U Jugoslaviji su se radnici zagrebačke, zadarske i rovinjske tvornice međusobno pomagali. Pojedinci u TDR-u koji su sumjali da ćemo imati Hrvatsku 1992. i 1993. dali su se u biznis, danas se vidi da je on bio sumnjiv tako da i Interpol, po našim saznanjima, ovdje ima posla. Sad kada će, po svemu sudeći, multinacionalne kompanije ulaskom Hrvatske na veće slobodno tržište pregaziti TDR i TDZ, sele proizvodnju u Kanfanar kako bi te dvije tvornice objedinili, a u svrhu bolje prodaje. Njihove su dionice prenapuhane, a ulaze i u kupnje hotela. Javili su nam se mali dioničari iz Istre žaleći se da su oštećeni po pitanju zemljišta i imovine općenito. Gospoda se bacila u turistički biznis, zapelo im oko u Jagićevoj, sa pojedinim političarima koji su sudjelovali u svemu tome '93, a tu žele raditi poslovno-trgovačko-stambeni centar. Već su izrazili želju maknuti strojeve iz Zagreba kako bi mogli rušiti, a u biti ih namjeravaju koristiti za novi pogon. Njima trebaju i strojevi i zemljište, samo im ne trebaju radnici koji su sve to stvarali i koji su pravi vlasnici. Angažiraju razne odvjetničke kuće, prvo Porobija & Porobija (djeluju i u Zagrebačkoj banci), a zatim i Čedu Prodanovića za tužbu oko ometanja posjeda koji je izjavio da je TDR oštećen za 270 000 000 kuna što nije točno. Mi smo ih pozvali da preuzmu gotove proizvode, cigarete i rezani duhan, a to imamo i dokumentirano. Naposlijetku tu je i gosp. Hanžeković koji nas tuži za ometanje posjeda, a informirani smo da je sam vlasnik određenog dijela paketa dionica TDR-a, TDZ-a ili Zagrebačke banke. Kojeg on vlasnika zastupa i neka ga pita kako se obogatio preko noći dok radnici cijelo vrijeme rade s istom plaćom, a produktivnost po radniku je na svjetskom nivou. Od preuzimanja ove tvornice od strane TDR-a otpušteno je 400 radnika, to je način na koji su se oni obogatili, ne otvarajući radna mjesta već upravo suprotno, gledajući samo svoj interes. Putem Zagrebačke banke i gosp. Lukovića koji je bio u Nadzornom odboru naše tvornice kupili su naše poduzeće, no kojim novcima? Mi nećemo odustati od našega cilja, želimo da sve izađe na vidjelo. Nije bitno koliko tko ima novaca, u ratu je najvažnija taktika, a tako je i u ovome našem slučaju. Nisu bitni Ante Vlahović ili Adris grupa koji vladaju ovom zemljom, dosada im se nitko nikada nije suprotstavljao, ali nitko ih se više ne treba strašiti. takva piramida iza sebe ima samo novce, no ne više veza. Imaju sve manje prijatelja, a neprijatelja stvaraju oko sebe sve više monopolizacijom tržišta. Sinkidat je tužio Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja, poslali smo dopis u Brisel, u sva strana veleposlanstva. U priču uključujemo međunarodnu zajednicu kako bi nam pomogla riješiti slučaj jer je očito da ovdje ne funkcionira pravna država.

* Imate li plan B, u slučaju da vam se primarni plan, djelovanje preko pravosuđa, izjalovi?

- Naš je plan što prije pokrenuti proizvodnju. Imamo mnogo ugovora za poništiti, zbog toga se upravo vode kaznene prijave, krim policija i Državno odvjetništvo moraju raditi svoj posao, cilj nam je poništiti pretvorbu i privatizaciju, te isisana sredstva iz TDZ-a vratiti na naš račun kako bi mogli poslovati. Poslije ćemo vidjeti hoće li biti potrebno uvođenje strateškog partnera, iako bi bili najsretniji da nemamo nikoga jer je i TDR došao u Zagreb kao strateški partner, a ispostavilo se da je to bilo samo s svrhom da se ovdašnja tvornica zatvori. Kad smo početkom devedesetih skoro dobili Philipa Morrisa za strateškog partnera, gosp. Mateša se zalagao protiv toga jer, navodno, nije želio da dolaze stranci i da zatvaraju naše firme. To je bila dobra ponuda jer je trbao biti uložen veliki kapital za 20% vlasništva, a proizvodnja bi se preselila u Reskovački Gaj gdje bi bila sagrađena nova tvornica uz zadržavanje svih radnika. Ne zalažemo se za samoupravljanje, ali da je radništvo od početka bilo više uključeno u poslovanje i u Nadzorni odbor, ne bi došlo do današnje situacije.

* Jeste li razočarani slabim odazivom na prvomajski prosvjed?

- Naravno da jesmo. Došli su Riječani, Puležani, Splićani, ali Zagrepčani nisu. Ljudi nisu svjesni situacije. Naši radnici, umirovljenici, nezaposleni i ostali potlačeni kukaju kako im je teško, ali ništa ne poduzimaju. Pogledajte Francusku, tamo je praktično revolucija, a to je ono što hitno treba i Hrvatskoj. Ne možete rješavati problem do pola. Seljaci su nedavno odustali od prosvjeda, ali mi nećemo. Mi smo svaki dan u akciji. Svi od studenata do radnika moraju razviti svijest o konkretnom djelovanju. Ne smijemo dopustiti političarima da na Markovu trgu mlate praznu slamu, dok je ovakva situacija u zemlji. Svaki dan lobiramo, upravo smo tražili ostavku Branka Tinodija, zamjenika pučkog pravobranitelja, uporni smo u pritisku na moćnike. Moramo samo imati dobru taktiku.

/11. TEZA/

Napomena iz uredništva: na ovom tekstu je urađena edicija u svrhu urednosti. Tekst u obliku u kakvom je dostavljem možete naći na grupi redakcije (link se nalaze na poslednjoj sekciji u meniju).